StatCounter

Prevazilazenje socijalne anksioznosti (socijalne fobije) korak po korak Ovaj blog je prevod terapije za socijalnu anksioznost. Preveo sam je volonterski, amaterski, sa audio traka. Ovo sto vidite ovde je potpuno besplatno. Imam samo jednu molbu za sve vas: Pisite o ovome na forumima gde je tema socijalna anksioznost, o ovoj terapiji. Pomozite da i drugi ljudi saznaju za ovo. Sto vise ljudi bude spaseno od socijalne anksioznosti, tim bolje!

Grupne terapije:

Beograd: bgdcbt@groupmail.c om, bgdcbt@gmail.co m
Podgorica: 7wazari@gmail.co m
Niš: soc.anx.nis@outloo k.com

Wednesday, December 23, 2009

Seansa br 11 - cetvrti deo

Sledeci koncept koji zelimo predstaviti se zove:

Razmisljanje "Ja to ne mogu"
(ili Jos jedan napad u lecenju od lazljivih ANT-ova)


Bez obzira na to kako se osecate, nikad nemojte pozeleti da koristite objasnjenje "Ja to ne mogu uciniti". Zapamtite da vas mozak cuje i reaguje na svaku rec kojom ga hranite. Zato, ako kazete,

"Ja ne mogu telefonirati, previse se unervozim!"
"Ja ne mogu otici na zabavu. Tamo je previse ljudi. Necu znati sta da kazem."
"Ja jednostavno ne mogu sedeti na tom velikom sastanku..."
"Mrzim kada moram da upoznam nove ljude. Ja se osecam tako neadekvatan..."

Vas mozak pokupi te izjave, i bez sumnje, vi NE MOZETE uraditi te stvari jer ste programirali to u vasem mozgu u nekoliko navrata. Sto vise pojacavate "ne mogu" i druge forme automatskog negativnog razmisljanja, to ce vise trebati vremena da reprogramirate vas um u pozitivnom, izlecujucem pravcu.

U stvarnosti, vi niste izgubili NIJEDNU od vasih bivsih sposobnosti - ono sto ste mozgli uraditi u proslosti, vi mozete takodje uraditi i sada. Vi mozete jos uvek raditi izvanredne stvari. Ovo je primer iz stvarnog zivota.

Dijana je imala agorafobiju. To znaci da se plasila, imala je panicne napade i osecala se sigurno samo u svom domu. Odustala je od voznje i nije napustala kucu, iako su ta ogranicenja u njenom zivotu bila grozna za nju.

Jednog dana, imala je telefonski poziv i rekli su joj da je njen sin povredjen i da ga nose u bolnicu.

Bez razmisljanja je istrcala iz kuce do kola, vozila je pet milja do bolnice, i utrcala je na hitnu pomoc.

Bila je jako fokusirana napolje. Brinula je o njenom sinu.

Nije ni jednom pomislila o njenim panicnim napadima i njenoj nesposobnosti da vozi koju je primecivala. Nije bila fokusirana unutrasnje. Bila je fokusirana napolje: na to da ode u bolnicu da vidi njenog sina. Jedina stvar koja je bila vazna je bila sigurnost njenog decaka.

Ona je bila potpuno FOKUSIRANA NAPOLJE na njeno dete. Nije imala vremena da se fokusira na bilo sta drugo. Dakle, zato sto nije mislila "anksiozno" ili "panicnim napadom" te stvari se nisu desile.

Samo je kasnije, nakon sto je videla da je njen sin dobro, pocela da misli o tome. Polako je shvatila sta je uradila, i rekla je: "Oh, moj boze! Vozila sam citavu tu razdaljinu bez panicnog napada. Kako sam to mogla?"

Tada se njen fokus pomerio na unutra i ona je pocela da ispituje sebe. Njena paznja je sada bila na njenom strahu i na ANT-ovima koji ga kontrolisu. Njen fokus na "panicni napad" je poceo da pomera njen um na unutrasnjost - i, kao rezultat, ona je pocela da se plasi i da oseca duboko emocionalno uzbudjenje.

Da je Dijana znala bolje, ona bi se opet fokusirala napolje. Rekla bi: "Vau! Stavila sam ANT-ove na njihovo mesto gde i pripadaju, zar ne?"

Ali Dijana nije znala za bolje i, kako se fokusirala sve vise na unutra, osecanja panike i anksioznosti su se pojacavali. Sto su vise dolazila, to se ona vise fokusirala na unutra. Nije dugo trajalo a ona je bila u punom napadu zbog dogadjaja koji je vec obavila uspesno... ONA SE VEC SIGURNO DOVEZLA U BOLNICU. Ona je to uradila jer nije mislila o tome.

Naravno, ono sto je ona trebala da uradi je da sebe pohvali zato sto je usla u kola, vozila se do bolnice i isla liftom da vidi svog sina.

Ona je mogla uspesno da uradi sve te stvari - nikad nije izgubila sposobnost da uradi te stvari.

Ali je ona popustila njenim unutrasnjim osecanjima, ANT razmisljanju. I dozvolila je panicnom napadu da dodje, umesto toga.

Dijana nije razumela da ima kontrolu. Ona je mogla ici u oba pravca, ali kad je pocela da se fokusira na unutra, njeni strahovi i anksioznost su porasli i to je dozvolilo ANT-ovima da vide dan.

Nazad <<     Dalje >>

No comments:

Post a Comment

Followers